Cluster (klaster) je jedan od temeljnih pojmova glazbe 20. stoljeća, a u prijevodu s engleskoga jezika značio bi hrpa, nakupina ili grozd, u ovome slučaju, tonova.
Iako se najčešće kaže da je cluster akord jer ga čini više tonova, kada se odsvira, zvuči gotovo kao jedan poseban ton. Cluster se uglavnom sastoji od nanizanih intervala male i velike sekunde te mora sadržavati najmanje tri tona. Budući da su oni toliko stiješnjeni i gusti, njihove se pojedinačne tonske visine gube, ali se u cjelini pojačava doživljaj registra i boje akorda.
Za dojam koji proizvodi cluster, dakle, nije toliko bitan svaki pojedini ton, nego način na koji pridonosi cjelini. Clusteru se može mijenjati širina i gustoća, a svira se tako da se svi tonovi koji ga čine izvedu istovremeno. Stoga se cluster može svirati na bilo kojem instrumentu koji dopušta istovremeno sviranje triju ili više tonova.
Posebno omiljen instrument za sviranje clustera upravo je klavir - na njemu se može obuhvatiti vrlo širok opseg tonova, i to prstima, dlanom ili cijelom rukom.
Clusteri se pojavljuju u suvremenoj glazbi kod brojnih skladatelja, poput Charlesa Ivesa ili, nešto kasnije, Karlheinza Stockhausena, no možemo ih čuti i u jazz glazbi.
Ako želite saznati više o clusteru, pogledajte i poslušajte epizodu Pitalice u našoj Gledaonici!