Preparirani je klavir naziv za klavir kojemu se među žice umeću predmeti različitih veličina i oblika, načinjeni od različitih materijala – drvenih, plastičnih, metalnih ili gumenih. Iako će nas naziv na prvi pogled možda podsjetiti na preparirane životinje, ne radi se o istom procesu preparacije.
Riječ preparacija dolazi od glagola praeparare, koji na latinskome znači pripremiti nekoga ili nešto. U ovome slučaju radi se o pripremi klavira na način da se izmijene ili nadograde njegove tehničke mogućnosti. Pojam je prvi počeo rabiti John Cage, čija skladba Sonatas and Interludes sadrži uputu za trosatnu nadogradnju, odnosno preparaciju klavira, nakon koje se na klaviru do kraja izvedbe više ništa ne smije mijenjati.
Objekti koji se umeću među žice klavira omogućuju nam da proizvedemo tonove s posebnom kvalitetom zvuka. Naglasak je, stoga, na pojedinome tonu i na osluškivanju njegova novoga zvukovnog ruha u odnosu prema objektu koji ga je izmijenio. Preparirani klavir, osim toga, omogućuje nove i neobične tehnike sviranja: tako izvođač mora ustati i trzati žicama, udarati ih nekim predmetom, strugati po njima i slično.
Ponekad predmeti ne ulaze u instrument, nego se upotrebljavaju pored njega. Postavimo li, primjerice, usisivač u blizinu klavira, njegov će se šum ispreplesti s čistim i reskim zvukom zavibrirane klavirske žice. Na taj će se način postići dojam izmijenjenoga, prepariranog klavira.
A kako upravo to zvuči u izvedbi skladbe Šest minijatura za očajnu kućanicu Davora Branimira Vinczea i koji se još objekti u njoj upotrebljavaju poslušajte u Slušaonici.